SMIRI ME

Smiri me, smiri me,
ne dopusti da ponovno pokleknem.
Umiri me, dotakni moj dlan
i pokaži da Ti si moj jedini spas.
Bez razloga patim pa napokon shvatim
da to nije, nije Tvoj put
i stavljam si breme koje nije od Tebe
i lažne terete vučem.

Smiri me, smiri me,
kao malo dijete na grudima majke.
Umiri me, odagnaj moj strah
i pomozi da postanem čovjek i brat,
da riječ Tvoju nosim i putem ne trošim
svoje snage na prolazni sjaj.
Ti uz mene budi i Riječju probudi
sve što je u meni suho.

Umiri me, ne, ne tražim znak,
već samo da shvatim i Tebi se vratim
jer znam da bez Tebe samo sam prah.
Ovog sina se sjeti, svojom Riječju osvijetli
sve što je u meni tamno.
Sve što je u meni lažno,
neka ništa od tog ne ostane.

Ništa što je trulo nek ne ostane,
ništa što nije dostojno ne ostane,
što nije čisto i sveto nek ne ostane,
što Tebe nije vrijedno nek ne ostane,
ništa što nije od Tebe nek ne ostane,
ništa što nije od Tebe

Tekst i glazba: fra Marin Karačić
Aranžman: Josip Vukoja – Joca
Izvodi: Frama Tomislavgrad & Prijatelji