Kao prut sam ja na vjetru
koji vodi dah Njegov gdje hoće.
Kao list sam ja bez grane,
ozebla od hladnoće.
Bože, stisni se uz tijelo
koje plaši ovaj svijet
i zapali dušu vjerom.
Uspravi je zauvijek.
Jer rođena u bolu ljubav je
ta Tvoja ljubav, Bože, za mene.
Svjetlo križa Tvoga vidim sada ja,
vidim cijeli niz križeva.
I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika.
Svi Tvoji, Bože, teški križevi,
prvi znaci su u pobjedi.
Kao kaplja što je pala,
zemljom teče
gdje put joj se stvori.
Tako mala, al ne sama,
duša mi je ta što gori.
Izvođač: Vis Rafael
Stihovi i glazba: Mario Žuvela
Aranžman: Albert Limić