Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja,
nego za snagu u svakodnevnom životu.
Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena.
Obdari me osjetljivošću da odredim
što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru,
da kroz život ne klizim,
već da razumno određujem dnevni raspored,
da zapazim svjetlost i vrhunce,
da s vremena na vrijeme nađem vremena
za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko.
Pomozi mi da dobro djelujem neposredno,
da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro protjecati.
Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće,
neuspjesi i udarci stalni pratitelji života – uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum.
U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore.
Istinu ne možemo reći sami sebi,
ona nam biva kazivana.
Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo.
Daj mi da budem dorastao tom najljepšem,
najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku,
na pravu adresu uputim paketić dobrote
uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda,
kako bi dotakao i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život.
Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka. Amen!
Antoine de Saint-Exupéry