HVALOSPJEV LJUBAVI

Kad bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
             a ljubavi ne bih imao,
             bio bih mjed što ječi
             ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja
             i znao sva otajstva
             i sve spoznanje;
             i kad bih imao svu vjeru
             da bih i gore premještao,
             a ljubavi ne bih imao – ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak
             i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
             a ljubavi ne bih imao –
             ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
             dobrostiva je ljubav,
             ne zavidi,
             ljubav se ne hvasta,
             ne nadima se;
nije nepristojna,
             ne traži svoje,
             nije razdražljiva,
             ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
             a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
             svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.
             Prorokovanja? Uminut će.
             Jezici? Umuknut će.
             Spoznanje? Uminut će.

Jer djelomično je naše spoznanje,
             i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno,
             uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače,
             govorah kao nejače,
             mišljah kao nejače,
             rasuđivah kao nejače.
             A kad postadoh zreo čovjek,
             odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
             u zagonetki,
             a tada – licem u lice!
             Sada spoznajem djelomično,
             a tada ću spoznati savršeno,
             kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
             – to troje –
             ali najveća je među njima ljubav.

1 Kor 13, 1-13